Ponekad na tren zastanem, pa se prisjetim
Starih navika ovog novog čovjeka,
Što stoji pred Tobom, nedaš da gledam za sobom,
Već da krenem obalom kojom zoveš me.

Svaki put srce zaboli kad se zamislim;
Na dobro ne sluti, svijet se gubi bez Tebe.
Po ‘ko zna koji put tada odlučim
Odnekud krenuti sebe mijenjati.

Bridge:
Isuse, hvala Ti što opraštaš!
Hvala Ti što od mene ne odustaješ!

Refren:
Evo, dolazim moj Gospodine!
Kroz moj život prođi svojom svetošću.
Poput lahora nježnim dodirom me prigrli.

Moj Bog, moj Kralj, moje ufanje!
Ljubav sva, beskrajna, Ti si moje sve!